Trebalo bi osigurati mjere za zaštitu krajnjih korisnika od nezatraženih komunikacija u svrhe izravnog marketinga kojima se zadire u privatni život krajnjih korisnika. Stupanj narušavanja privatnosti i uznemiravanja smatra se relativno sličnim neovisno o širokom rasponu tehnologija i kanala koji se upotrebljavaju za provedbu tih elektroničkih komunikacija, neovisno o tome upotrebljavaju li se automatizirani sustavi pozivanja i komunikacijski sustavi, aplikacije za trenutačnu razmjenu poruka, elektronička pošta, SMS, MMS, Bluetooth itd. Stoga je opravdano zahtijevati da se privola krajnjeg korisnika pribavi prije nego što se krajnjim korisnicima pošalju komercijalne elektroničke komunikacije u svrhe izravnog marketinga kako bi se pojedinci učinkovito zaštitili od narušavanja njihova privatnog života, kao i legitiman interes pravnih osoba. Pravna sigurnost i potreba da pravila o zaštiti od nezatraženih elektroničkih komunikacija budu održiva u budućnosti opravdavaju potrebu za utvrđivanjem jedinstvenog skupa pravila koja se ne razlikuju ovisno o tehnologiji korištenoj za slanje tih nezatraženih komunikacija, pri čemu bi se svim građanima u Uniji trebala zajamčiti istovjetna razina zaštite. Međutim, razumno je dopustiti da se podaci o elektroničkoj pošti upotrebljavaju u kontekstu postojećeg odnosa s potrošačima za ponudu sličnih proizvoda ili usluga. Tu bi mogućnost trebalo primjenjivati samo na isto poduzeće koje je elektroničke kontaktne podatke pribavilo u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.