Usluge koje se upotrebljavaju u komunikacijske svrhe i tehnička sredstva za njihovu isporuku razvili su se u znatnoj mjeri. Krajnji korisnici tradicionalnu govornu telefoniju, tekstualne poruke (SMS) i usluge elektroničke pošte sve više zamjenjuju funkcionalno istovjetnim internetskim uslugama kao što su govor putem IP-a, usluge razmjene poruka i usluge elektroničke pošte na internetu. Kako bi se osigurala učinkovita i jednaka zaštita krajnjih korisnika kada se služe funkcionalno istovjetnim uslugama, u ovoj se Uredbi upotrebljava definicija elektroničkih komunikacijskih usluga utvrđena [Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija 24 ]. Ta definicija uključuje ne samo usluge pristupa internetu i usluge koje se u cijelosti ili djelomično sastoje od prijenosa signala, već i interpersonalne komunikacijske usluge koje mogu i ne moraju biti brojevno utemeljene, kao što su, na primjer, govor putem IP-a, usluge razmjene poruka i usluge elektroničke pošte na internetu. Zaštita povjerljivosti komunikacija ključna je i u pogledu interpersonalnih komunikacijskih usluga koje su pomoćne uz drugu uslugu; stoga bi takvu vrstu usluga koje isto tako imaju komunikacijsku funkcionalnost trebalo obuhvatiti ovom Uredbom.